To mistično “Ne”
Znate li šta se najbolje rimuje sa “Ne”?
“Volim te”
Kada drugima kažete “Ne”, prema sebi ste uputili takvu salvu pozitivnih emocija. Tada se osjećate tako sigurno, hrabro, odraslo, samosvjesno. To je istinski čin ljubavi prema sebi. Ali, opet nekada je toliko teško izgovoriti ova dva slova. Čini nam se da je lakše pričati dva sata bez prestanka nego jednostavno preko usana prevaliti to N i to E.
Mnogo je razloga zašto tom famoznom “Ne” nismo u stanju tako lahko reći “Da”. Velika većina nas potiče iz porodica u kojima se gajio kult “DA je jedini tačan odgovor”. Da li ste smjeli ikome od odraslih reći “Ne”? Tada ste znali, ali niste smjeli. Danas smijete, ali ne znate. I ako se usudite učiniti taj hrabar korak, kada vam možda bude svega preko glave, pa preko usta izustite: “Ne! To više ne može! Neću!”, čiji se to glas čuje iza vašeg glasa? Čujete li možda jednog od vaših roditelja koji vam govore da se to ne smije? Glas učitelja da je to nekulturno? Glas vjerskog poglavara da je to grijeh? Čujete li uopće svoj glas od toliko njih tuđih?
Oni koji su se, ipak, usudili da jasno kažu ova dva magična slova, kunu se da svjedoče odobravanju života. Naravno da im je bilo teško prvi put. Drugi put je išlo lakše. Treći put je postalo skoro pa prirodno. Oni su sa svojim “Ne” poslali preciznu poruku Univerzumu šta žele. To i žive.
Ne bih vam sada rekao: “Idi i samo kaži NE”, ako to trenutno ne rezonuje sa vama. Shvatam duboke programe. Znam i koliko glasan zna biti glas naših mentora iz djetinjstva. Shvatam stid i sram koji osjećate, pogotovo ako želite negirati osobi starijoj od vas. Možda se radi o nekom članu vaše porodice, možda su to i sami roditelji. Ili nadređeni sa posla od čije odmazde strahujete. Ne brinite, ja vas ne želim baciti u duboku vodu da biste naučili plivati. Počet ćemo od plićaka pa krenuti lagano mahati rukama i nogama.
Zamislite za početak scenu u kojoj biste voljeli da ste rekli “Ne”! Uredu, vratite se sada na trenutak kada je uslijedila vaša reakcija. Sada u sebi iznova preživite sve izpočetka – ali ovaj put pustite svome “Ne” da diše, da živi. Ponavljajte u sebi ili naglas: ”Ne, ja to ne želim… Ne, ja to neću… Ne, ne, ne, ne, ne!”. Osjećate li kako lagano ljutnja napušta vaše tijelo? Kako reaguje vaš sagovornik? Nije ni bitno. Bitno je kako se vi osjećate. Vaš mozak ne zna da li nešto zaista preživljavate ili je to projekcija vaše mašte. Zbog toga su i ovakve vježbe vizualizacije idealne. Jer, idući put kada se budete našli u situaciji da osjećate potrebu reći “Ne”, može se desiti da će ono tako lahko skliznuti sa vaših usana. I neće vam se činiti kao da je to prvi put, jer po računanju vašeg mozga to je možda sedamnaesti put.
Možete stati pred ogledalo i izgovarati samo “Ne, ne, ne, ne, ne”. Tako ćete steći sliku o sebi samima kao nekome ko to zna reći. Pamtite slike prijatelja, šefova, roditelja kako govore “Ne!” A, imate li u sebi sliku o sebi kako govorite “Ne”? Evo vam idealne prilike.
Mnogi ljudi živi uvjerenje da “Ne” mora biti strogo i odvažno. Ne upadajte u tu zamku! Ako ovo izgovarate da biste sebi dokazali kako ste vi autoritativni – onda ste upali u zamku ega. Jer, izgovaranje “Ne” može preći u naviku i bolesnu igru ega u kojoj ste vi onaj koji stalno odbija i za čije se dopuštenje treba moliti. Tražite krvava koljena da bi možda razmislili da izgovorite “Da”.
Prije nego što kažete – osjetite. Da biste osjetili morate razmisliti: Šta ja želim? Mir ili dokaz svoga jakog i neovisnog “ja”? Recite “Ne” jer želite mir, kada osjetite da će vam to “Ne” donijeti mir. Mir i sebi i drugima. Recite “Da” jer želite mir, kada osjetite da će vam to “Da” donijeti mir. Mir i sebi i drugima.
Postoji milion načina da nekoga odbijete i na dosta diskretan i što bezbolniji način. Uvijek imate u opticaju “Stvarno ne mogu sada” ,“Imam nešto drugo”, “Mislim da ovo ne bi trebao, šta misliš da probaš ovako…”, “Ne zvuči loše, ali hajde razmisli i o ovom prijedlogu!”
Nije poenta da postanete čelična osoba koja svojim “Ne” zalupi vrata. Poenta je da izrastete u mudru osobu koja svojim “Ne” otvara vrata. Vrata razuma i zdrave komunikacije. Obrazložite zašto na nešto ne pristajete. Tako ćete možda navesti vašeg sagovornika da preispita svoje ponašanje. U tom slučaju uradili ste više i za sebe i za njega, nego da ste nastavili slijepo pristajati na sve njegove zahtjeve. Ako druga strana ne uvažava vaše “Ne”, znajte da je vrijeme da pređete na drugu stranu. Na onu stranu obale gdje vaše “Ne” važi i ne shvata se kao izdaja ili neposlušnost, već kao čin ljubavi prema sebi.
Razumijte i poštujte tuđu nesvijest, ali nađite način da joj kažete “Ne!”. Razumijte i poštujte vašu svjesnost i onda kada je drugi ne razumiju i ne poštuju, tako ćete joj reći “Da!”.
Nažalost, toliko ljudi ne poteže nikada za riječju “Ne” u strahu da će samim time biti deportovani iz društva druge osobe. Ako je to cijena, platite ceh i napustite takav sto! To vam društvo ne treba. Neko može ceh platiti odmah krupnom novčanicom i otići. To su oni ljudi koji se osvijeste, skupe hrabost i samo kažu “Ne!”. Međutim, većina gostiju nema u svome džepu tako krupnu novčanicu. Ali i oni mogu napustiti taj toksični bar. Stavite za početak na sto nešto sitno što imate! Recite: “Nešto mi se ne sviđa u vezi ovoga”. Nakon nekog vremena izdvojite iz novčanika još nekoliko sitnih novčića. Recite: “Imam već dogovorenu obavezu, ne mogu”. Samo nastavite i vremenom će sav potrebni ceh biti plaćen.
Srećom, davno sam prigrlio izreku “Onaj ko se trudi da se svidi svima, na kraju se ne svidi nikome”. Možete vi jedno vrijeme biti maskota svakoga i sviju, ali to će biti kratkog daha, umorit ćete se jako brzo. Trebat će vam predah od silnog “Da”, “Tako je”, “Slažem se”, “Nema problema”. U tom lovu za ljubavlju vi ćete postati prvi plijen, a sve vrijeme ste mislili da ste lovac. Kakva zabluda!
Zamislite to ovako: Nalazite se ispred milion vrata i sva su zatvorena. Iza svakih vrata živi po jedna osoba, neko od vaših prijatelja, radnih kolega, članova porodice, osobe iz vašeg susjedstva i tako dalje. Na svakim od vrata se nalazi brava sa mehaničkom kombinacijom dva slova. Znači da bi ušli u sobu, u život druge osobe – samo morate napisati tačna dva slova. Sada vi znate da je tajna šifra “DA”. Dokle god svima govorite “Da”, vi ste dobrodošli. Vrata se otvaraju. I bit će vam lijepo u svakoj od soba kao gost. Bit će vam lijepo dok domaćinu izgovarate lozinku za sami ulazak u njegov život. Samo govorite “Da, da, da…” Ali onda, jednu večer mnogo vam je hladno. Domaćin vam kaže: “Nemoj zatvarati prozor!” Vi, ipak, kažete: “Ne, moram zatvoriti ovaj prozor, prehladno je!” Znate li šta će se desiti? Bit ćete izbačeni kroz prozor!
Vrata koja jedino možete otvoriti sa “Da” nisu vrijedna otvaranja. Znate li preko čijih pragova trebate preći? Preko onih čija se vrata otvaraju i sa “Da” i sa “Ne”. Idite u posjetu onim domaćinama kojima je nebitno šta ćete reći, kojima je jedino bitno šta osjećate.
Znate li kada ćete najlakše krenuti govoriti “Ne”? Kada sebe toliko zavolite da se nećete usuditi toj ljubavi reći “Ne”.