Negdje duboko ispod vaše kože još uvijek ste tako blizu carstva radosti. Tu još uvijek postoji dio vas
koji ne zna za godine, za očekivanja niti predrasude. Ali tako ste davno izgubili kontakt sa tim dijelom
sebe da vam se prosto čini da ja upravo pričam o nekom području bez signala.
Ali dobra vijest je ta da signal nikada nije nestao. Nestali ste samo vi. Ne i signal. Ali sada možete
izabrati da napravite svoj veliki „come back“ Scena prosto žudi za vama! Jer život je show bizznis.
Suviše često ga pretvaramo samo u bizznis zaboravljajući prefiks „show“ A život treba da bude
zabavan! Dolazimo na planetu radi zabave, a odlazimo kada nam prosto više nije zabavno!
No, krenimo od početka!
∞
U svom dosadašnjem kontaktu sa ljudima čuo sam toliko životnih priča. I suviše često primjećujem
kako u njima ima svega osim života. Ne poričem tragedije niti izazove ali ne mogu da ne primjetim
kako je druga strana medalje totalno pokrivena prašinom. Niko ne želi ni da pogleda drugu stranu.
Uz rizik da ću biti proglašen nedovoljno empatičnim – tvrdim da skoro pa da ne postoji „tamna“ priča
koja se ne može osvijetiliti humorom.
Prije nekoliko godina sam pročitao knjigu sjajne Florens Skovel Šin pod nazivom „Igra života i kako je
igrati“ Iako djelo iduće godine slavi svoj stoti rođendan, većina čovječanstva je danas hiljadu godina
udaljena od ideja iz spomenute knjige. Skoro stotinu godina prođe a ljudi nisu naučili lekcije iz ove
knjige! A popise nesreća sa večernjeg dnevnika savladaju za trideset minuta! Pa ti budi pametan!
Prva rečenica knjige glasi: „Mnogi ljudi smatraju život borbom, mada život nije borba već je igra!“
Odlčno! To je to! Igra! Hajde da se igramo!
∞
Opijen izjavom jedne davno preminule Amerikanke odlučio sam što razigranije živjeti ovaj svoj
„balkanski“ život. I tako svako jutro spremam sebe i svoje unutrašnje dijete za igralište života! Evo
kako se igramo:
- Ako se nađemo među salvom uvreda i ružnih riječi – brže bolje se krenemo igrati igre „Između
dvije vatre.“ Svaka ružna riječ je lopta koja pokušava pogoditi mene i moje razigrano unutrašnje
dijete. Gađajte slobodno! Mi se sklanjamo sasvim pogodno! Noge su nam brze, a um još brži! Na
kraju igre čestitamo suigračima. Ko gubi – ima pravo da se ljuti! A oni koji vrijeđaju druge su uvijek
oni najljući. - Ako se moj unutrašnji dječak i ja nađemo u prilici gdje se priča samo o neprilikama, brže bolje
krenemo se igrati „Žmurke.“ Otrčimo do prve lijepe misli, koja nam padne na pamet, i sakrijemo se
iza nje. Sve dok se crne vijesti ne umore od potrage za nama! Beskrajno se zabavljamo. Crne vijesti
nas zovu imenom ali mi se ne odazivamo. Beskrajno smo gluhi za njih. Crne vijesti nas mame da ih
komentarišemo. Beskrajno smo njemi za njih. Crne vijesti nam se pojavljuju na ekranima svih živih i
neživih aparata. Beskrajno smo slijepi za njih i beskrajno smo živi za razliku od njih. - Ako se moje unutrašnje dijete i ja nađemo pred nekim „velikim problemom“ – e onda…onda se
igramo „Razlaza.“ Ovo je možda i najzanimljivija igra. Pravila su vrlo jednostavna: kad god se pojavi
problem – uradi ono što niko „normalan“ ne bi uradio u toj situaciji! Jednostavno se raziđi sa
novonastalom situacijom! Primjera radi: ako shvatiš da si izgubio sve pare – idi negdje da duškaš za
sve pare! Na taj način dižeš svoju vibraciju i dolaziš na vibraciju rješenja. Na ovoj tačci dopuštaš Bogu
da uradi ono „nemoguće.“ Ovo svakako nije igra za slabe igrače. Ona iziskuje jako povjerenje i
prepuštanje Božijem procesu i rješenju. Da li vi imate toliki stepen povjerenja u višu silu da ste u
stanju zaspati kao jagnje dok okolo vas zavijaju vukovi? Sa prozor vidim kako jagnjaci trče panično po
livadi dok se čuju vučija zavijanja. Neka trče, ja odoh na spavanje! Bog me ušuškava. - Ako moje unutrašnje dijete i ja nešto jako želimo a želja se još nije ostvarila u našoj realnosti, e
onda se igramo igre „Ja vidim nešto što ti ne vidiš!“ Okolina nas možda sažaljeva ali mi ostajemo
ustrajni u svojoj igri. Mi vidimo ono što još niko ne vidi! Vidimo nevidljivo! Bar nevidljivo u ovom
dosadnom 3D svijetu. I tako dok našu želju samo mi vidimo – dopuštamo da je vremenom svi ostali
vide. Bitno je biti ispred vremena!
∞ - Međutim, najbitnije pravilo za uspješno igranje igre zvana život jeste vođenje računa o mislima,
riječima i djelima koje dajemo u svijet. Sve što damo – to nam se vrati! Nepogriješivo. Mnogi ljudi se
osjećaju gubitnicima kroz život a svo vrijeme nude samo greške. Pogrešne misli, pogrešni monolozi i
pogrešne akcije! A pogrešno je sve što činimo a ne bismo voljeli da se nama čini.
Dobar igrač je budan i nudi svakom suigrače samo pozitivne vibracije! Dobar igrač uživa u svakom
poluvremenu i vremenu igre! Kada daje golove – slavi! Kada promaši – uči i igra dalje! Dobrom igraču
je prosto uvijek dobro!
∞
Nekada davno i vi ste vjerovali da je život nešto sjajno. A onda su vas od toga razuvjerili svi oni koji ga
žive jadno. Jad i tuga uvijek traže društvo. E sada je došlo vrijeme da se opet nađete u pravom
društvu! U društvu svoga unutrašnjeg dijeteta! Ono vas zove na igru i radost!
∞
Zvonim vam na vrata i ne pitam vaše roditelje da li se smijete igrati! Odluku donesite sami!
Izlazimo napolje iz vaše komfor zone i ne pitam vas do kada se morate vratiti kući! Zašto da vas to
pitam kada vas upravo vodim vašoj istinskoj kući?!
I ostanimo da se igramo na tom igralištu! Neka se bune komšije što skačemo i smijemo se! Možda
vremenom i njih inspirišemo da nam se pridruže?!
Na našem igralištu ima još toliko prostora za sviju!
I toliko radosti da se podijeli!
A svrha života jeste djeljenje radosti…pa zato: Hajde da se igramo! Hajde da živimo!