Ako slučajno zalutate u neku pećinu kao što je, recimo, Almira u Španiji, naći ćete crteže koji ukazuju na porijeklo i priču ljudske civilizacije. Ali, na svim tim kamenim zidovima priča se samo o obliku života kojeg su zajedno oblikovali duša, um (ego) i tijelo. Na tim slikama vidite čovjeka kako već čvrsto stoji na ovom komadiću svemiru. Ali, šta je sa onom pričom prije nego što se duša udružila sa umom i tijelom?
Kako bi izgledali crteži te priče? Šta bi oni rekli?
Vjerujem da bi postojala samo dva crteža: znak beskonačnosti i srce!
∞ ♥
I to je dovoljno. Ljubav je sve što jeste, sve što je ikad bilo i sve što će ikad biti. Upravo je sama ljubav podstakla dušu da dođe na ovu planetu. Budite sami svoj arheolog i samo malo zakopajte ispod svoje površine. Tu vas čeka smaragdna ploča na kojoj piše:
- I prije nego što je vaše srce počelo kucati u grudima, u vašoj duši je kucala želja. I ta želja je pokrenula sve – čitav jedan svijet. Vaš svijet.
Ako u sumrak posmatrate ružičasto nebo možda ćete uočiti mali oblak sa kojeg je nekada jedna mala duša donijela veliku odluku. Ta mala duša je posmatrala zemlju i pomislila: “O, koliko mogućnosti izbora. Između toliko toga ja mogu sebe izraziti ko sam. Sada želim svoje znanje pretočiti u iskustvo.
Znam šta je mir, ali nikada ga nisam osjetila. Sići ću na najveća ratna polja. Hodat ću između oružja i ružnih riječi. Osjetiti sve to. Osjetit ću nemir – da bih mogla sebe izraziti kao mir. Znam da ne mogu primijetiti tišinu pomirenja dok ne poslušam buku sukoba. Želim znati kako je to kada poljubiš ranu koju si sam nanio. Tek tada mogu reći da sam osjetila mir u njegovoj punoj mirnoći.
Znam šta su vjera i nada, ali ih nikada nisam osjetila. Sići ću u jednu tamnu noć. U noć obavijenu tugom i žalosti. Zavijat će te zvijeri oko mene… A, ja…Ja ću to osjećati. A, onda, ću se okrenuti prema istoku, tamo odakle sunce iza brda izlazi. Okrenut ću se lijevo, tamo odakle ljubav iz srca izlazi. To jutro odnijet će sve što je donijela noć. Želim to jutro dočekati ozarenog lica, jer su me njegove zrake grijale i dok je još uvijek bila ponoć. Tek tada, mogu reći da sam osjetila nadu i nadanje na djelu. Na svome tijelu.
Znam šta je radost, ali je nikada nisam potpuno osjetila. Sići ću u jednu ulicu gdje ljudi čekaju svoju djecu da se vrate kući. I čekat ću da se vrati neko moj. Osjetit ću šta znači strepnja i briga. A, onda ću igrati od radosti na istim tim nogama koje su do maloprije drhtale. Igrat ću kada uzmem u zagrljaj toga koga čekam. Tek tada mogu reći da sam osjetila radost koja je mene oduvijek čekala.
Znam da sam jedno sa cijelim Univerzumom. Ova cjelina je ljubav. Ta cjelina je Bog. Bog je ljubav. Ljubav je Bog. Ali, sići ću u neko tijelo zagospodareno egom i doživjeti osjećaj odvojenosti. Kao da sam sama u sobi. A, onda ću srušiti te zidove i spoznati da se iza njih krije cijeli svemir. Kakav li će to samo biti osjećaj kada se opet prisjetim da svaki dio moga bića kuca i u najudaljenijem uglu kosmosa, a i da taj najudaljeniji ugao istovremeno kuca i u meni?!
Znam za još toliko divnih emocija, a sada ih želim osjetiti. Iskusit ću ih sve, ali izabrati samo neke. One najljepše. Proživjet ću ih sve, ali živjet ću samo neke. One najljepše. Tim emocijama ću kreirati svoju priču. Onu najljepšu.
A, na ovom mome putu će mi pomoći um i tijelo. Ja sam duša, ja sam želja. Njom ću željeti. Umom ću stvarati, a tijelom doživjeti plod svoje kreacije.
I neću biti izgubljena. Nikada. Jer ja sam duša! Duša koja ne samo da je blizu Boga već je njegov sami dio. Kako ikada može biti izgubljen neko ko je dio Boga, onoga ‘sve što jeste’? Pa samim time, kuda god da krenem ili dođem – uvijek ću biti na pravom mjestu. Jer, svako mjesto na kojem postoji Božije prisustvo je pravo mjesto. Ja to prisustvo nosim sa sobom, i susrećem ga gdje god da kročim. Ne postoji pedalj zemlje ili neba koji nije također jedan dio Boga. Prema tome, uvijek sam sigurna – uvijek sam na pravom mjestu”.
Ako u sumrak posmatrate ružičasto nebo možda ćete uočiti mali oblak sa kojeg je nekada jedna mala duša donijela veliku odluku. Samo posmatrajte to nebo i sjetite se priče koju ste sada pročitali. I shvatit ćete da je taj sumrak vanjskog neba, ustvari, svitanje vašeg unutrašnjeg neba.