U čemu je problem?

„Ne, nije vam ništa!“ Ako vam se svijet raspada – ova vas rečenica sigurno rastavlja! Ta izjava vam zvuči toliko daleko od istine. Toliko visoko iznad vaše trenutne boli. Toliko bezosjećajna za vaša momentalna osjećajna! A možda vam je ona upravo i potrebna?!

Ali, hajde da krenemo od početka! Ali gdje je početak? Kad god tražite izlaz iz situacije koja vas muči – da li treba krenuti od samog problema ili od uma koji je stvorio problem? Većina ljudi krene od problema. Zbog toga i većina ljudi završi priču sa problemom. 

Pri rješavanju bilo koje situacije morate zanemarite posljedicu. A problem jeste samo posljedica. Posljedica vaše svijesti ili bolje reći nesvijesti! Krenite od uzorka! Uzorak svakog problema je upravo vaš um!

Vjerujem da je ovo tačka gdje vam se bude svi alarmi: „Ali nije moj um kriv jer je ekonomija u ovoj državi neekonomična? Nije moj um kriv jer je perspektiva mog poslodavca tragikomična?“ 

Da, to je sasvim tačno! Ali da razjasnimo nešto: kao prvo – nikada niste krivi nizašta! Ali ste odgovorni za sve! Premda nije vaša odgovornost ekonomska politika ili mentalno stanje nadređene osobe – aposlutna je vaša odgovornost šta ćete dalje napraviti sa tim podacima! 

Na početku je postojao samo podatak! I vladala je apsolutna neutralnost tog podatka. A onda je um krstio taj podatak u problem! Ritual vatrenog krštenje um je izveo pomoću svojih crnih misli.

Obratite pažnju na sljedeće: Vi niste jedini stanovnik države! Ekonomija pogađa milione ljude ali uvijek se nađe bar par ljudi koji digni glavu! Pandemija pogodi čitavo čovječanstvo pa opet određena grupa ljudi skine masku na očiju! Uvijek neko progleda! Kako je moguće da na istu situaciju različito reaguju dva čovjeka? Šta ima ovaj jedan u odnosu na drugoga? 

Posmatrajte dva studenta koji su dobili neprolaznu ocjenu na istom ispitu! Prvi je ostao smiren i rekao:“Ok, za naredni put ću samo obnoviti gradivo i još ponešto dodati – postoji naredni rok.“ Drugom studentu je nastupio smak svijeta. On ne vidi ni slijedeći dan a kamoli sljedeći rok! Ista situacija – dva potpuno različita pogleda na nju!

Situaciju ne možete promijeniti! Ali ugao iz kojeg ćete gledati na nju uvijek možete! Potrčite u drugi ugao i svijet će čudesno odjednom postati neko drugo, bolje mjesto! Zamislite da ste se probudili u velikom hotelskom apartmanu. Željeli bi ste popiti jutarnju kafu baš u njemu. Sklanjate zastore sa velikih hotelskih prozora i ugledate ispred sebe haotično gradilište! Ne baš lijep prizor! A onda opet malo zastanete…pa to gradilište će nahraniti mnoge porodice! Možda će mnogi diječiji snovi biti izgrađeni na temelju ove nove zgrade?! Možda se gradi neki dom za nezbrinuta lica..možda neka škola…možda..ali jedno je sigurno: već vam ovo gradilište ne smeta kao na početku priče. I u tom momentu vidite da se iza te betonske skuplture nazire horizont i stidno  sunce. Dok ste sa crnim veom misli gledali na sivo gradilište niste mogli ni primjetiti plavo more! A onda ste postigli drugi ugao gledanja! Drugi ugao bivanja u apartmanu (ili u situaciji)!

A život kao život! Uvijek nešto gradi, pa ruši! Uvijek su tu neke skele za negdje! Neke skice za nekad! Neki nemir koji prolongira mir! Ali uvijek ima i onaj jedan pogled ka horizontu! Vi samo morate pronaći taj jedan mali prozor ka horizontu i svo more mira ući će u vaš život na velika vrata!

Ako nešto vidite kao problem – znajte da gledate očima uma! Ne paničite – gledati očima uma je samo uobičajno slijepilo! Hajde da progledamo! Prihvatite da vaš um nešto vidi kao problem! Nemojte negirati niti se boriti protiv situacije! Samo je prihvatite! Nema šanse da ne osjetite olakšanje! Kao da ste skinuli kamen sa svojih leđa! 

Ali nećemo dati problemu da nam tim kamenom razbije glavu! Samo smo prihvatili situaciju – nismo joj se predali! Šta naredno treba napraviti?

Valja znati da um koji vidi problem – ne može vidjeti rješenje! Da biste nešto riješili – samo morate sići sa uma! 

Šta? Molim?

Smrtno sam ozbiljan i nudim vam ovo naizgled „neozbiljno“ rješenje. Smrtno sam ozbiljan jer ipak se radi o vašem životu. 

Siđite sa uma! Kada se nađete u vrtlogu problema – uradite ono što ne biste uradili u stanju najvećeg ludila! Uradite nešto što vam prija! Okrenite se nekoj svojoj strasti, svome hobiju…ujedno okrenite se sebi! Čim se okrenete sebi – okrenuli ste leđa umu! Čim okrenete leđa umu – okrnuli ste leđa problemu! 

Dok boravite u stanju prijatnosti (ležeći u kadi, igrajući neku društvenu igru, baveći se sportom, umjetnošću…) vi gledate rješenje pravo u oči! 

Dok vam organizam boravi u toj prijatnoj atmosferi vi rastete! Raste vaša svijest i odjednom su vam dostupnije misli veće vibracije! Misli koje odišu optimizmom, kreativnošču…misli koje su prosto – rješenje! Što duže vremena potežete za svojim dobrim osjećajem – brže se penjete ka tim uzvišenim, božanskim mislima! I uskoro ćete prerasti um! Um koji je do nedavno stvorio problem!

Kada prerastete um, kao što dijete preraste svoje cipele, možete potrčati u onaj magični drugi ugao! Ugao iz čije perspektive problem više uopšte ne izgleda kao problem! 

Mnogima je jasno da moraju promijeniti ugao gledanja na problem! Ali rijetki su ljudi koji uspijevaju automatski promijeniti ugao gledanja kada naiđu na neprijatnu situaciju. Ti ljudi su rijetki jer rijetko ko shvata da se taj kvantni skok čini namjernim dovođenjem samog sebe u prijatni osjećaj! Sada smo razjasnili i tu nedoumicu ili „problem“

Ne, nećemo više koristiti riječ „problem“ Vibracijski zvuči tako teško, tako neriješivo…tako neistinito! Hajde da ubuduće koristimo riječ „izazov“ A vaš je jedini izazov da svijesno podignete svoju vibraciju sve dok se ne popnete do misli riješenja!

„Nije vam ništa!“ Kako vam sada zvuči ova izjava? Dosta drugačije nego na početku teksta? I zaista vam nije ništa – samo vam treba nešto! A to „nešto“ je svijesna odluka da za sebe uradite nešto!